Darovitost2018-10-03T13:57:38+00:00

Darovitost

Poznato je da, zbog načina organizacije školskog sustava, jedan učitelj podučava veći broj učenika. Pretpostavka je da istovremeno svi dobivaju isto. No, uzimajući u obzir da je svako dijete jedinstveno i razlikuje se po svojim osobinama, sposobnostima i potrebama, može se zaključiti da isto nije ono što je svima potrebno.

Često čujemo da je škola prilagođena prosjeku. Gradivo, njegova dubina, širina i norme odgovaraju većini, tj. prosječnim učenicima. U ovom slučaju dolazi do zakidanja dvije grupe učenika, a to su učenici s poteškoćama i daroviti učenici. To su učenici s posebnim obrazovnim potrebama.

Dosad su se u školskom sustavu pokušavale pronaći metode prilagodbe nastavnog sadržaja i metoda rada učenicima s poteškoćama kako bi svladavali gradivo. Jednako je važno pružiti potporu darovitim učenicima da razvijaju svoje potencijale i iskoriste maksimalno sposobnosti koje imaju.

Što je darovitost?

Postoje li različite vrste darovitosti?

Koliko je darovitih?

Zašto je važno raditi s darovitom djecom?

Nadprosječno kognitivno funkcioniranje nužan je, ali ne i dovoljan preduvjet za ostvarivanje darovitosti.

Postoje ljudi koji su kao djeca imali dobre potencijale, iz kojih su se mogle razviti neke visokorazvijene sposobnosti, ali se to nije dogodilo. To su djeca od koje se mnogo očekivalo, koja su “puno obećavala”, ali tijekom odrastanja nisu razvila osobine ličnosti koje bi poduprle stalni razvoj njihovih sposobnosti.

Teorijski pristup definiciji darovitosti

Identifikacija darovitih učenika

Zaključci o darovitosti

Identifikacija darovitih učenika

Identifikacija darovitih učenika je postupak koji sadrži različite postupke i mjerne instrumente u svrhu otkrivanja (potencijalno) darovitih učenika. Slijedi nakon procesa uočavanja potencijalno darovitog učenika. Uočavanje vrši učitelj /nastavnik /profesor i stručni suradnik, a odvija se u razredu. Obično se kao kriteriji uzimaju uspjeh u učenju, ostala obrazovna postignuća, mišljenje učitelja, natjecanja, hobiji itd.

U procesu identifikacije u obzir se uzima:

Procjena učitelja

Procjenjuju se sljedeća područja uz pomoć lista procjena koje obuhvaćaju:

  • Razumijevanje i pamćenje gradiva
  • Sposobnost zaključivanja
  • Kreativnost
  • (fluentnost, fleksibilnost, originalnost i elaboracija)
  • Motiviranost i interesi
  • Sposobnost vođenja i inicijativnost
  • Tjelesno-motoričke sposobnosti
  • Iznimna postignuća u različitim područjima (umjetničkom, tehničkom itd.)

Testove primjenjuje i obrađuje psiholog. Oni učenici koji na jednom ili više testova postižu iznadprosječne rezultate, identificiraju se kao daroviti i talentirani. Na testovima sposobnosti IQ je jednak ili veći 120, tj. postižu rezultate koji ih svrstavaju u gornjih 10% testiranih učenika, a na procjenama učitelja imaju natprosječne ocjene u pojedinim područjima.

Testovi koji se mogu koristiti: WISC, Ravenove matrice za napredne, Problemni test A, M serija, Naglijerijev test neverbalne sposobnosti i sl.

Kreativnost: Jellen-Urbanov, TCT-DP, Torraceovi testovi

Procjena i mišljenje roditelja

Postoje ljestvice procjene za roditelje putem kojih možemo prikupiti značajne podatke iz obiteljske anamneze, a koji dopunjavaju sliku o darovitom učeniku. U Republici Hrvatskoj, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama u članku 63. nalaže svim školama obvezu uočavanja, praćenja i poticanja darovitih učenika te organizaciju dodatnog rada prema njihovim sklonostima, sposobnostima i interesima. Bitno je obratiti pozornost na skupinu djece sa sljedećim obilježjima jer ona mogu biti teže identificirana kao darovita:

  • Djeca s nižim školskim postignućem
  • Kulturalno različita djeca
  • Djeca iz obitelji s niskim socio-ekonomskim i obrazovnim statusom
  • Djeca iz obitelji sa skromnijim roditeljskim ambicijama
  • Djeca s teškoćama u ponašanju
  • Djeca s teškoćama u razvoju
  • Djeca s niskom motivacijom za rad

Važno!

Važno je obratiti pozornost na sljedeće skupine djece:

  1. Djecu s visokim postignućima u aktivnostima kojima se bave, ona koja sve rade na iznimno visokoj razini.

  2. Djecu s problemima u ponašanju, u kojih se tek procesom identifikacije darovitih otkriju njihove visoke sposobnosti. Smatra se da su ova djeca osjetljiva na zanemarivanje ili nedovoljno poticanje potencijala, zbog čega mogu biti nemirna, svojeglava, agresivna, stalno nešto dodatno traže i zbog toga su “naporni”, izazivaju dodatnu pozornost i mogu odbijati skupni rad. Ovakva djeca djeluju neprilagođeno, a uzrok njihovom ponašanju nalazi se u neodgovarajućem načinu zadovoljavanja specifičnih odgojno – obrazovnih potreba.

  3. “Neprimjetnu” darovitu djecu, tihu, stidljivu i povučenu. Njih je najteže uočiti jer često uopće ne izazivaju pozornost odgajatelja. Ovo mogu biti stidljiva djeca, prilagođavaju se prosječnima da bi ostali neprimijećeni, suosjećaju s odgajateljem i nedostatkom vremena da se svima posveti. Ponekad ova djeca popuštaju nesvjesnom pritisku vršnjaka da izbjegnu etiketiranje. U ovoj skupini ima više djevojčica nego dječaka.

Kad se nađemo u nedoumici oko odabira djece za poseban program, treba se voditi time da je bolje u skupinu uzeti i onu djecu za koju nismo sasvim sigurni pripadaju li skupni nadarenih nego odbaciti nadareno dijete. Na ovaj način nijedno dijete neće biti zakinuto, može samo iskoristiti dobrobiti programa!

Teorijski pristupi darovitosti

Koga ćemo smatrati darovitim uvelike ovisi o teorijskom pristupu na koji se oslanjamo. Prva istraživanja sežu od 20-ih godina prošlog stoljeća i od tad je proveden niz znanstvenih istraživanja te su osmišljene brojne definicije i teorijski pristupi darovitosti. Slijedi pregled četiri osnovne skupine definicija.

Definicije usmjerene na urođenost, tj. genetske činitelje

Ova skupina definicija ističe važnost nasljednih činitelja. Još ih zovemo „definicije usmjerene na osobine darovitih“. Prema njima, daroviti su oni koji u najvećoj mjeri u populaciji posjeduju neku osobinu, a to je velikim dijelom određeno genetskim čimbenicima. „Nadarena su ona djeca kod kojih se zbog njihovih izuzetnih sposobnosti mogu očekivati visoka postignuća, a identificirana su od stručnjaka. (Marland, 1971) Ova djeca zahtijevaju drugačije obrazovne programe, a pokazuju potencijal ili ostvaruju visoko postignuće u sljedećim sposobnostima:

  • Općim intelektualnim sposobnostima
  • Specifičnim akademskim sposobnostima
  • Školskim i kreativnim sposobnostima
  • Sposobnostima vođenja i rukovođenja
  • Umjetničkim sposobnostima
  • Psihomotornim sposobnostima

Ovdje spada i Gardnerova teorija o 7 različitih specifičnih sposobnosti, talenata ili inteligencija, a to su:

  • Logičko - matematička: spontano analitičko i sistematično mišljenje, lako baratanje količinama, matematičkim pojmovima i brojevima
  • Lingvističko – verbalna: dobro pamti i barata verbalnim podacima, ima razvijen rječnik, lako uči strane jezike
  • Vizualno – spacijalna: jasno uočavanje detalja, snalaženje u prostoru, interpretacija informacija u dvije ili tri dimenzije
  • Tjelesno – kinestetička: vješto baratanje vlastitim tijelom, razvijena fina motorika, uspjeh u sportu i tjelesnim aktivnostima
  • Glazbena: razlikovanje zvukova i glazbenih obrazaca, razumijevanje i interpretacija glazbe, često zna svirati neki instrument
  • Interpersonalna: razumijevanje ponašanja drugih, vještine u socijalnim situacijama i komunikaciji, osoba je često vođa i omiljena
  • Intrapersonalna: poznavanje i razumijevanje sebe, svojih potreba i ciljeva, jakih i slabih strana

Prema Gardneru, svaki pojedinac ima jedinstvenu kombinaciju ovih različitih, međusobno nezavisnih vrsta darovitosti (talenata ili inteligencija).

Ova skupina definicija temeljnom odrednicom darovitosti smatra visoko natprosječno razvijene osobine i naglašava da je darovitost društveno određena jer društvo kroz sustav vrijednosti definira što se smatra darovitim. Ipak, poučavanje bi trebalo kroz različite zadatke i metode djeci omogućiti ostvarivanje različitih, a ne samo društveno poželjnih potencijala.

Prema ovom teorijskom pristupu, smatra se da u populaciji postoji 3– 5% ovakve djece.

Definicije usmjerene na kognitivne modele

Među glavnim predstavnicima ovih definicija je Sternberg. Prema njemu, pokazatelji darovitosti su uspješno rješavanje problema i usvajanje znanja. Osoba u početku ima samo potencijal i kreće kao početnik, a zatim se razvija do razine eksperta u području. Darovitost dijeli na 3 vrste: analitički, sintetičku i praktičnu sposobnost. Bitne vještine su:

  • Metakognitivne vještine
  • Vještine učenja i mišljenja
  • Deklarativno i proceduralno znanje
  • Motivacija kao pokreta

Što su nečije vještine bolje, osoba je darovitija. Darovite osobe postižu višu razinu ekspertnosti od prosjeka. Prema ovim definicijama, djecu treba uvježbavati vještine rješavanja problema, suočavati ih s novim situacijama, uvježbavati strategije mišljenja i razvijati metakognitivne vještine.

Definicije usmjerene na postignuće

U ovim definicijama radi se razlika između nečijeg potencijala i postignuća. Zapravo je učinak ono što je važno.

“Darovito ponašanje pokazuje interakciju triju osnovni skupina ljudski osobina: natprosječne opće i / ili specifične sposobnosti, visoku usmjerenost na zadatak i visoki stupanj kreativnosti.”

(Renzulli, 1986)

Ova teorija naziva se troprstenasta teorija darovitosti. Daroviti imaju ili mogu razviti kombinaciju navedenih osobina i zatim je primijeniti u nekom vrijednom području ljudske aktivnosti. Smatraju da je samo realizirana darovitost darovitost, no djeca ne moraju nužno pokazivati sve tri karakteristike darovitog ponašanja. Djecu ćemo smatrati darovitom ako imaju kapacitet kasnije u životu razviti te osobine.

Da bi osoba uopće došla do realizirane darovitosti, potrebne su joj, osim visokih sposobnosti i sljedeće dvije osobine: motivacija i kreativnost.

Definicije sa sustavskim pristupom

Prema ovim definicijama, hoće li doći do ostvarivanja darovitosti ovisi o osobinama pojedinca, ali i o podršci okoline. Dakle, važan je cjelokupni sustav u kojem dijete živi, a on uključuje bližu okolinu i širi društveni sustav.

Činitelji darovitosti (inteligencija, kreativnost, specifične sposobnosti) su povezani sa karakteristikama okoline (poticaji u domu, obrazovanje roditelja, braća i sestre, gradsko i seosko okruženje, iskustvo uspjeha i neuspjeha, školska klima). Okolina ima izrazitu važnost za darovitu djecu.

Tannenbaum (1983) je postavio prvu definiciju i model darovitosti vezan uz sustavski pristup. Da bi se potencijal darovitog pojedinca ostvario potrebno je 5 činitelja sa njihovom statičkom i dinamičkom dimenzijom koji moraju biti optimalni:

Opća intelektualna sposobnost

  • Statička: snaga neurološkog kompjutera (mozga)
  • Dinamička: koliko dobro je osoba u stanju nešto učiniti

Specifične sposobnosti

  • Statička: poseban talent koji je istaknutiji od ostalih sposobnosti
  • Dinamička: kako osoba procesira informacije u toj domeni

Ne-intelektualni činitelji (nezavisnost, unutarnja kontrola, orijentacija na sadašnjost, samopoštovanje, fleksibilnost, motivacija)

  • Statička: 3 aspekta ličnosti: unutarnja nasuprot vanjskoj kontroli, nezavisnost nasuprot zavisnosti, orijentacija na sadašnjost nasuprot orijentaciji na budućnost
  • Dinamička: situacijske promjene u 3 aspekta ličnosti

Okolinska podrška

  • Statička: obitelj, škola, socijalno okruženje
  • Dinamička: način na koji okolina pridonosi vrijednosti obrazovanja djeteta

Slučajnost (sreća)

  • Statička: slučajni događaji koji mijenjaju život osobe i nad kojima ima malo kontrole
  • Dinamička: razina sreće koja je pod utjecajem pojedinca

Svaki od navedenih faktora je nužan, ali je sam po sebi nedovoljan za ostvarivanje potencijala (jedan ne može nadoknaditi nedostatak drugog).

Pregled teorijskih pristupa definiciji darovitosti:

Terman Torrance Gardner Renzulli Stenberg Gangé
Nadarenost kao : Visoka opća intelektualna sposobnost Velika kreativnost Visoka specifična sposobnost Stvaralačka sposobnost Sposobnost upravljanja procesima mišljenja Područno – specifična stvaralačka sposobnost
Psihološke kategorije opća inteligencija (numerička sposobnost    + verbalna sposobnost   + specijalna sposobnost    zaključivanje itd) opća dispozicija kreativnosti:
  • divergentno mišljenje
  • fluentnost
  • glazbene sposobnosti
  • psihomotorne sposobnosti
  • verbalne sposobnosti
  • matematičke sposobnosti
visoka opća intelektualna sposobnost + velika kreativnost + predanost zadatku (motivacija) kvaliteta mišljenja
  • metakognicija
  • strategije rješavanja problema
  • opća baza znanja
  • specifična baza
  • znanja
  • uvid
stvaralačka sposobnost unutar specifičnog područja :
  • talent unutar  spoznajnog područja
  • talent unutar  područja umjetničkog izražavanja
  • talent unutar  psihosocijalnog područja
  • talent unutar  psihomotornog područja
Kriterij nadarenosti visok rezultat u testu inteligencije sposobnost produkcije mnogih ideja
  • visoki rezultat u testu specijalne sposobnosti
  • ponašanje koje ukazuje na sposobnosti
postizanje vlastitih i orginalnih rezultata velika sposobnost korištenja strategija mišljenja visoka opća intelektualna sposobnost + vrlo visoke specifične sposobnosti unutar društveno definiranog područja nadarenosti
Vanjske karakteristike nadarenih testovi inteligencije testovi divergentnog mišljenja
  • opažanje okoline
  • testovi specijalne sposobnosti
obogaćivanje iskustva + opažanje ponašanja u obogaćenim uvijetima testovi i intervjui za otkrivanje načina mišljenja
  • opažanje okoline
  • testovi općih i specifičnih sposobnosti
  • obogaćivanje iskustva + opažanje ponašanja u obogaćenim uvjetima
Vanjske karakteristike nadarenih lakoća konzumiranja znanja bogatstvo ideja lakoća napredovanja u određenom području upotreba znanja u produktu vještina dolaženja do rješenja problema brzo i lako ovladavanje specifičnom bazom znanja do stupnja njenog proširenja
Odgojno – obrazovni postupci akceleracija i/ili obogaćivanje trening divergentnog mišljenja specifična trening vještina
  • obogaćivanje iskustva
  • razvoj motivacije
  • razvoj kreativnosti
  • razvijanje aktivne baze znanja
  • metakognitivni trening
razvijanje specifične baze znanja + razvijanje elastične upotrebe specifične baze znanja + razvijanje motivacije

Kriteriji darovitosti

Svatko od nas ima neku ideju o tome što bi značilo biti darovit. Sternberg i Zhang (1995) su osmislili kriterije kojima osoba treba udovoljavati kako bi bila proglašena darovitom, što je danas poznato kao pentagonalna implicitna teorija darovitosti. Oni uključuju sljedeće:

  • Kriterij izvrsnosti

    Osoba je izuzetno dobra u nečemu (na nekoj dimenziji, u nekoj vještini ili kontruktu) u usporedbi sa grupom s kojom je uspoređujemo (referentnom grupom), a to su najčešće vršnjaci ili odrasli.

  • Kriterij rijetkosti

    Osoba postiže postignuće koje je rijetko u referentnoj skupini ili populaciji.

  • Kriterij pokazljivosti

    Izuzetno postignuće koje osoba postiže u nečemu se može pokazati na jednom ili više valjanih mjerenja.

  • Kriterij produktivnosti

    Osoba mora imati potencijal koji vodi do neke produktivnosti ili biti produktivna.

  • Kriterij vrijednosti

    Postignuće ili učinak osobe društvo smatra vrijednim. Ova dimenzija ovisi o kulturi u kojoj se osoba nalazi i o tome što društvo smatra vrijednim.